Pojedini sirevi razlikuju se često samo u nijansama - veličini, obliku, boji, korici, čvrstoći, okusu - meki do tvrdi, blagi do aromatični, sa ili bez rupa. Za ove razlike odgovorni su mnogi faktori, a prvenstveno mlijeko, koje je uglavnom kravlje, ali može biti ovčje, kozje, od kamile ili čak soba.

Okus određuje prehrana životinja, godišnje doba i klima, kao i vrsta bakterija koja se dodaje, tako da svaki detalj u proizvodnji ima učinak na kvalitetu sira. Jako tvrdi sirevi sazrijevaju od 1,5 do 3 godine, pa stoga imaju mali postotak vode i lako su probavljivi.

Ementaler i parmezan sazrijevaju prije, a potpunu zrelost i aromu već prema vrsti dobivaju tek nakon 8-12 mjeseci. Mekani sirevi mogu se jesti već nakon 2-5 tjedana, s iznimkom gorgonzole i roquerforta koji što su zreliji to imaju izražajniji okus.

Za platu od sira kao prilog izvanredno se slažu grožđe, kruške, jabuke, smokve i orasi, te crni kruh od integralnih žitarica. Bijelo vino i sir? Vrijedi probati, jer će poluslatko bijelo vino pružiti pravi užitak uz kozji sir. Roquefort će se jako dobro uskladiti s desertnim vinom. Sireve je najbolje servirati na sobnoj temperaturi jer će tada imati najbolji okus.

Izvor: Večernji.hr