Pivo dakako i naravno nije jezično pitanje. Konzumacija piva doduše posljeduje razvezivanjem jezika, ali tada se njime uglavnom zapliće, a u takvu stanju nipošto se ne može nešto pametno zaključiti. No, ako se pivopije ne bave jezikom, jezičari se bave pivom. I preporučuju kako da se ono pravilno zove.

O jeziku rode da ti pojem, o jeziku milom tvom i mojem - tako je Petar Preradović pjevao rodu o jeziku, ukazujući na sudbinsku važnost očuvanja materinjeg jezika, a prizivamo ga evo i mi pivoljupci. Naime, dok rječnici navode imenicu pivo, dakle u srednjem rodu, kao ispravni naziv za dragocjenu tekućinu, u razgovornom jezičnom stilu, zlatni sok često, i sve češće dobiva oblik u ženskom rodu - piva. Čak i pivovare koje na svojim etiketama uredno pišu pivo, u televizijskim reklamama kažu: piva. Pa onda jedna druga pivovara stvara reklamni slogan, koji glasi: Piva je dobra, ali pivo je super. Odnedavno postoji i internet stranica koja se zove gajba pive, i sve tako.

Ovih dana časopis Jezik donosi, a fejsbukovci šire bespućima virtualne zbiljnosti (hvala Marijana!) slijedeći tekst: Pivska poteškoća mučila je i A. B. Klaića koji je napisao i 2. listopada 1941. u časopisu Alma mater Croatica objavio savjet o tome kako treba govoriti - pivo ili piva. Savjet je valjan i danas - pivo, a ne piva. Klaićev savjet preuzet je iz knjige Marka Samardžije Hrvatski jezik, pravopis i jezična politika u NDH, izdane u Zagrebu 2008. godine, a glasi:

Na prvi se pogled o pitanju pivo ili piva ne bi trebalo ni raspravljati, jer će svaki poznavalac našeg književnog jezika odmah reći, da je jedini pravilan naziv pivo. U Zagrebu ćemo međutim čuti vrlo često »idemo na jednu pivu«, »plaćam tri pive«, ili na pr. »bilo je pive i vina kak vode«.

Izvor: Pivnica.net