|
Od domaće ličke šljive dobio glavobolju sa simptomima detonacije u mozgu
|
Sponzor:
Barinfo
|
Direktor Ličke razvojne agencije (LIRA) Ličko-senjske županije Drago Vlainić pomaže ocu pri proizvodnji četiriju vrsta rakije. Naglašava kako su mnogi Ličani i danas u zabludi jer rakiju proizvode čineći mnoge greške.
– Neupućeni konzumenti pohvalit će svaku rakiju koja je jaka, koja pali. Na taj se način ne mjeri kvaliteta toga pića. Vrlo jake rakije obično su pune metilnog alkohola, dakle štetnog sastojka koji izaziva glavobolju, pa i druge nezdrave pojave onome tko malo više popije.
Puno je tajni, puno važnih detalja koji vode prema vrhunskoj rakiji. Važna je zrelost ploda šljive, čistoća branja, način komljenja i fermentacija, kako se rakija peče i kako se sprema. Nekada se na to nije gledalo. Bilo je važno imati što više jake rakije, kaže Vlainić i dodaje kako su kemijske analize ličke rakije u zadnjih nekoliko godina pokazale uglavnom loše rezultate.
Šljiva bez peteljke
– Od ukupnog broja rakija koje su prošle kemijsku analizu negdje oko 15 posto su vrhunske, većinom su samo osrednje, a ima i onih koje nije preporučljivo konzumirati. Prilikom berbe šljiva najvažnije je odstraniti peteljku. Ona rakiju čini gorkom i ispušta štetne sastojke pri fermentaciji. Kada to kažete našim proizvođačima oni se obično podsmjehuju govoreći kako se šljiva tako brala od pamtivijeka.
Zaista je mukotrpan posao uklanjati peteljku s ploda šljive, ali je to jedan od načina da izbjegnete nekvalitetan finalni proizvod. Drugu problem kod ploda je koštica. Kada meljete šljivu prije stavljanja u kace za komljenje, obično se zdrobi dio koštica. Fermentacijom i destiliranjem koštica ispušta otrovne sastojke. Za prosijavanje zdrobljenih šljiva, odnosno za izdvajanje peteljke i koštice postoji poseban stroj, ali on košta oko osam tisuća eura. To si malo tko od nas može priuštiti, kaže Vlainić.
Mix loze i šljivovice
Nedavno se jedan Zagrepčanin požalio novinarima kako je na odmorištu kod Brinja jeftino kupio litru rakije. Prema uvjeravanjima prodavača bio je to mix loze i šljivovice. Litra je stajala samo 40 kuna, ali je nesretnog rakijoljupca stajala dvodnevne glavobolje sa simptomima detonacija u mozgu i u očnim dupljama. Vlainić tvrdi kako su lički proizvođači sve uspješniji, ali želja nekih neodgovornih trgovaca za brzom i lakom zaradom i dalje ruši ugled ličke šljivovice.
– Naše su rakije sve bolje, nastavlja Vlainić. Na priredbi »Jesen u Lici« svake godine kušamo mnoge rakije i šaljemo ih na analizu. Te dobre rezultate zasjene neki mešetari koji zapravo proizvode i prodaju otrov. Kada miješate lošu šljivovicu s još lošijom lozovačom, a sve navodno začinite s travama koje zapravo ne rastu nigdje u Hrvatskoj, onda konzumentu željnom čašice dobre rakije nudite sve ono loše što ne bismo smjeli piti!
Izvor:
NoviList.hr
30.08.2010.
|