|
Proputovao sam 671 km i konačno pronašao jedan odličan restoran
|
Sponzor:
Barinfo
|
Tic Tac je skriven u malome prolazu unutar sela, a prva stvar koju vidite kada uđete u prolaz je mali akvarij s impresivnim i glupavim jastozima koji se tuku. Osim toga, na prvi pogled, to mjesto ne izgleda kao nešto posebno. Onda, kada stigne hrana, sve se promijeni! Prvo uzimamo ukusnu riblju juhu i još ukusniju juhu od sipe, u kojoj je tekstura mekanih komadića sipe izbalansirana hrskavim mahunama, koje joj daju i boju, pa zelene mahune i plivaju u tamnoj, crnoj juhi. Za 45 kuna za riblju i 40 kuna za juhu od sipe, obje su užitak.
Vinske liste nema, ali konobar, bosanski mladić iz Novog Travnika, kaže, "imamo sve". Novi Travnik! Kao što sam rekao, to je jedna od stvari koje Hrvatsku čine tako zanimljivom zemljom. Ali, kada dečko otvori bocu Malvazije, mislimo da ćemo opet biti razočarani, kao što se dogodilo u toliko drugih restorana širom Hrvatske. Vino je kiselo, sa snažnim okusom onih groznih sulfita koje vinari sada stavljaju u praktički sva bijela vina. Ali mladi bosanski konbar kaže, "nema problema", i odnosi je bez ikakvog uzrujavanja i donosi drugu bocu, onu koja je bila toliko primamljiva Austrijancima za susjednim stolom.
Potom predlaže i donosi gomilu svježih morskih stvorenja: morska jaja, morskog ježa, ukusne kamenice, sve lijepo aranžirano na ledu. To je prvi put da jedem morska jaja i morskog ježa, a mladić iz Travnika strpljivo i ljubazno objašnjava kako se s njima postupa. Samo je tuna, koja se reklamira kao sushi - to za turiste sa Zapada, naravno - malo previše odstajala, ali još prihvatljiva. Inače, sve je odlično i jeftino po zapadnjačkim standardima. Jedina uistinu skupa stvar je jastog, koji stoji 590 kuna za kilogram. Ali imamo zadovoljstvo odabrati ga sami i gledati kako ga kuhar - također vrlo mlad - dolazi uhvatiti golim rukama. Ime mu je (jastogu, ne kuharu) Pere ili Pierre, i pripremljen s tjesteninom pokazuje se kao iznimna beštija.
Ukupan je račun bio 900 kuna za dvoje, bez čaše domaće smokove koju je ponudila kuća. Odlazimo bez da mladića iz Travnika pitamo je li musliman, Hrvat ili poganin, bilo što. Ne, to nije zato što je ovo Gotovinina zemlja i jer ne bismo smjeli razgovarati o politici. Jednostavno, to uopće nije bitno. Nedostajat će nam ovo mjesto, čak i ružni i slasni Pere.
Izvor:
Jutarnji.hr
30.07.2010.
|