Na sveučilišnom dobru kalifornijskog sveučilišta Davis u dolini Sacramenta nalazi se oko 2000 stabala maslina, a na kemijskom odjelu postoji laboratorij koji dijelom financira savez kalifornijskih maslinara (Olive Oil Chemistry Lab) za analizu njihova i drugih ulja.

- To vam je kao da ovdje imamo vlastiti "CSI: Maslinovo ulje" – kaže kemičar Charles Shoemaker, šef forenzike u tom laboratoriju, koji je nedavno objavio da dvije trećine testiranih 14 vrsti ulja, najprodavanijih u Americi, po njihovim analizama uopće ne zaslužuje nositi naziv "ekstradjevičansko", jer je ili užeglo ili miješano s manje vrijednim uljima. Ti novi nalazi ostvareni su zahvaljujući iscrpnosti njihovih laboratorijskih postupaka, za koje Shoemaker kaže da mogu pronaći mane, raspad i razrjeđivanje u maslinovom ulju mnogo preciznije od ljudskog čula okusa, a pri testiranju usmjeravaju se na pojedine mane.

- Treba oko 25 minuta po uzorku za samo ovaj jedan korak – kaže Shoemaker pokazujući vakuumsku pumpicu koja uklanja otapala i izolira klorofil, kojeg uvijek ima u uljima od zelenih maslina, a nema ga u jeftinijim uljima od sjemenki uljarica.

- Širom svijeta stavljanje primjesa u maslinovo ulje postalo je vrlo sofisticirano. Mi radimo spektroskopske analize i tražimo oksidaciju, koja znači da je ulje staro ili pokvareno. Testiramo i masne kiseline da bismo provjerili je li ulje isključivo maslinovo, a ne od soje, suncokreta ili nečeg drugog.

Izvor: Vecernji.hr