Daleko najbolji restoran u Istri, za koji je katkad teško pronaći dovoljno komplimenata, iz godine u godinu svoj koncept proširuje prvorazrednim i stalno različitim sadržajem, koji vas podjednako fascinira i fizički zadovoljava

Valsabbion Sonje Perić jedna je od najznačajnijih i posve nezaobilaznih hrvatskih gastronomskih institucija. Svatko koga zanima ozbiljna hrana morao bi barem jednom godišnje posjetiti Valsabbion. Svatko koga zanima ozbiljna i fina hrana, a nalazi se u Istri, morao bi obavezno ručati ili večerati u Valsabbionu.

Boraviti u Istri a ne posjetiti Valsabbion jednako je kao živjeti u Zagrebu a ne posjetiti Muzej suvremene umjetnosti (s tim da Valsabbion, za razliku od MSU-a, izaziva gotovo isključivo pozitivne komentare).

Dvije su glavne značajke recentnog kuhanja u Valsabbionu. Jedna je balansiranje na samom rubu tehničkih postupaka u pripremi hrane, što ponekad donosi izvanredne, a katkad (srećom rijetko) dvojbene rezultate.

Esencijalni prirodni okusi

Druga glavna značajka jest stalna promjena: Valsabbionov se meni unatrag godinu dana drastično promijenio, ne samo u pojedinim jelima, što je bilo za očekivati, nego u smjerovima potrage za okusima.

"Sada me zanimaju što bazičniji, što temeljniji, što esencijalniji prirodni okusi, potpu pepela, zemlje, mineralnosti", objašnjavala mi je prošle nedjelje navečer gospođa Perić dok smo diskutirali o njenom aktualnom meniju koji me, u pojedinim elementima, baš kad se radi o snažnim, čistim i esencijalnim okusima, podsjetio na poznati berlinski restoran Margaux.

Izvor: Jutarnji.hr