Potom smo vidjeli kako je prostor uređen, i razigrani mediteranski stil Voje Radoičića baš nam se učinio prigodnim za takvo mjesto. Gledajući jelovnik na internetu, reakcija je bila: nevjerojatno da se nitko prije nije sjetio tako nečega (osim svojedobno Srdela snacka koji je nažalost neslavno propao)!

Naime, kao što ste vjerujemo i sami iskusili, riba koja se nudi u našim restoranima, najčešće je (ili se bar pravi da je) prve kategorije, a spravlja se na par klasičnih načina, dok su “manje atraktivne“ ribe rijetko zastupljene na restoranskim jelovnicima. Upravo zato, ideja opširnog jelovnika sa mnoštvom plave ribe, kao i sitne ribe na razne načine (u ulju, usoljene, marinirane, na saur) činila se kao nešto prilično uzbudljivo.

No, čini se da Ribice i tri točkice zasad pati od, nadajmo se, početničkih grešaka. Prva, a možda i najvažnija jest neorganizirano osoblje, kojeg ponekad nema dovoljno, iako ne možemo reći da je stol u tom restoranu nemoguće dobiti. U situacijama koje zahtijevaju brzo i profesionalno reagiranje, kao da im fali snalažljivosti, pa nisu sigurni kojim redoslijedom posluživati goste, ili koliko nakon ulaska gosta obavijestiti da su rasprodali većinu ponude za taj dan.

Konceptu da se na jelovniku nudi ono što je taj dan došlo svježe, ne možemo prigovoriti, i nadamo se da će se toga držati i ubuduće. Pečene srdele koje smo jeli bile su ukusne, a riba je djelovala svježe. S druge strane, zvuk mikrovalne iz kuhinje bacio je upitnik nad starost krumpira uz šugo od sipa, koji je bio izrazito slan (a kada je konobar prenosio komentar kuharima, čuli smo da im to nije prvo jelo dana koje su presolili).

Što se vinske liste tiče, nikako ne možemo razumjeti ozbiljnog ugostitelja koji će vinsku listu složiti tako da napiše samo imena sorti vina, a bez njihovog vinara ili proizvođača (a godinu da i ne spominjemo). Saznavši da je bijelo vino kuće malvazija Pilato, hrabro smo se odlučili na tu otvorenu varijantu. Ono što smo dobili nije bila malvazija, potvrđeno trenutnom usporedbom s malvazijom Pilato iz butelje. Naravno, ne možemo znati je li to odgovornost vlasnika ili konobara, ali takvi propusti nemaju smisla, osim ako u Ribicama misle da će im to proći sa stranim turistima koji ne znaju razliku između graševine i malvazije. Pa ni tada.

Izvor: Gastro.hr