Na zagrebačkoj se restoranskoj sceni u posljednjih godinu dana nije dogodilo baš ništa značajno. To je i logično.

Recesija nije vrijeme za pokretanje novih restoranskih biznisa. Stoga su 2009. godina i dosadašnji dio 2010. protekle u utvrđivanju dosadašnjih, ionako čvrsto zacementiranih pozicija u gastronomskoj hijerarhiji glavnog grada.

Nadamo se da će jesen, s najavljenim otvaranjem obnovljenog Dubravkina puta, kao i s očekivanim povratkom Vlade Lisaka (bivšeg voditelja Okrugljaka) u aktivni posao, donijeti ponešto osvježenja, koje nam je već neophodno potrebno.

1. Marcellino

Jurjevska 71

T: 4677 111

www.marcellino.hr

Marcellino je, eto, barem sedam godina najbolji zagrebački restoran, što vlasniku Mariju Čerhaku priznaju i njegovi najrespektabilniji kolege restorateri, poput vlasnice opatijskog Plavog podruma Danijele Kramarić i vlasnika dubrovačke Nautike Mate Đurovića.

Čerhak nikada nije bolje i pametnije kuhao. Mala terasa među tuškanačkim krošnjama učinila je al fresco ručkove i večere u Marcellinu apsolutnim spektaklom, a cijene u toj jedinstvenoj gastronomskoj instituciji mnogo su manje nedostupne, nego što su većini drugih chefova nedostupni Čerhakovi okusi i teksture (ponovno moram napisati kako bi mnogi kuhari u Parizu ubili za njegov beouf bourgignon). Mali Marcellino, dakle Hugo, i dalje, među ostalim, peče najhrskavije i najukusnije pizze u djametru - kako smo to zadnji put procijenili - pet stotina ili tisuću kilometara oko Zagreba?

2. Zinfandel

Mihanovićeva 1

T: 4566 021

www.regenthotels.com

Zinfandel je cutting edge zagrebačke gastronomije. Briljantni Maltežanin Jeffrey Vella zna valjda sve o pripremi hrane (usprkos tome, stalno uči, pa se ovoga ljeta družio sa chefom kopenhagenške Nome, službeno prvog restorana na svijetu), a njegova tehnička perfekcija, pomiješana s maštom iz Alice u zemlji čuda, na zagrebačke stolove dovodi neka od najuzbudljivijih jela koje možete zamisliti: šanpjer na tartaru od kamenica tek je benigniji primjer s Vellina ljetnog menija.

Zinfandel je, naravno i nažalost, ozbiljno skup. I treba mu sommelier. Drugi Esplanadin restoran, Le Bistro, nudi razmjerno jednostavnu i finu hranu s pokojim neobičnim dodirom (carpaccio od tune s čvarcima). Bistroov roštilj za ručak, kada možete pojesti ražnjiće od vrlo solidne govedine, ser virane na pečenom povrću, za samo 49 kuna, možda je najbolja vrijednost za novac u Zagrebu.

3. Prasac

Vranicanijeva 6

T: 4851 411

www.prasac.hr

Prasac Dina Galvagna nametnuo se kao najrezerviraniji restoran u gradu. Okej, Prasac ima tek petnaestak stolica, ali biti posve pun skoro svaku večer veliko je dostignuće. Galvagno iz noći u noć kuha uzbudljiva, raznim talijanskim kuhinjama nadahnuta jela, a sastojke kupuje tog istog jutra na Dolcu (nekoliko sam ga puta sreo na Gornjem gradu, kako se punih vrećica vraća s Dolca). Galvagnov punkerski pristup restoranskom biznisu zasad se isplatio. Ipak, nadam se da će se uskoro, iz minijaturne kuhinje od četiri do šest kvadrata, maknuti u neki ugodniji i inspirativniji prostor.

Više: Jutarnji.hr